Čovječji život pun je jada i nevolja. Bespomoćnosti djetinjstva i starosti,bolovi duše i tijela,nesreće,smrt,sve to zadaje svima nama mnogo muka,i tko te muke poveća dobrovoljnim mučilima,taj je lud!Luđaku se ne može dati osobna sloboda,jer nema više ličnosti.Ako netko pred nama lupa glavom o zid,a mi ga silom otklanjamo od zida,to je čovječanska dužnost,a nipošto narušavanje osobne slobodne.Pogotovo kada to lupanje po zidu skupo plača vjernik zdravog razuma.
O autoru
Ime i prezime: Marija Jurić - ZagorkaNacionalnost: Hrvatska
Profesija: književnica
Datum rođenja: 02.03.1873.
Datum smrti: 29.11. 1957

Sretan je tko zna voljeti.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.