Ne vjeruj, ne vjeruj, Alfrede, da mogu biti sretna pri pomisli da sam izgubila tvoje srce, bilo da sam ti bila ljubavnica ili majka, nije važno, da sam ti nadahnula ljubav ili prijateljstvo, da li sam bila sretna ili nesretna s tobom, sve to sada ne mijenja ništa u mojoj duši. Znam da te volim i to je sve.
Ne vjerujem nikome u životu osim svojoj majci i svojim psima.
Nemoj majko ja te molimrnnemoj nocas da me tjesisrnne kuni ga, ne kuni garnnemoj dusu ti da grijesis.
Nisi ti loš, nego su te zaveli.Upa si u loše društvo. rnNaplaćuješ struju ljudima. A je li ti ikad palo na pamet, dok si čoviku naplaćiva struju, da bi on moga bit tvoj ćaća? Ili tvoja mater? Znadurnli ti ćaća i mater šta ti radiš, Nenade? Jesu te onirntako odgajali, da naplaćivašstruju? Znadu li oni di si tirnsad razbojniče?
Od djeteta ne treba tražiti da se suočava s odgovornošću za koji nije spremno, niti ga treba opterećivati odlukama za čije donošenje nije dovoljno odraslo.
Odgojen sam kao jedino dijete, a mi smo bili vrlo bliski. No, kada sam imala 14 godina, dobili smo izbačeni. Došli smo kući lokotom, i sam pogledao moja mama, a ona je plakala, a nije bilo ništa učiniti.
Osnovno je stvaralačko čudo: Osjetiti i čuti duh i dah sredine, sakrivenu dušu naroda, koja se preobražava i očituje u djelima umjetnosti, u kamenu, u boji, i u riječi, u originalnosti stila, uvijek različita i uvijek svoja pod nemirnim čekićem Jurja Dalmatinca i u jecaju majke Margerite.rn
Ostavljes me staroj majci, bratu, sestri, prijateljima. Kako cu bez tebe da zivim sa njima.
Otac moze okrenuti leđa svom djetetu,braća i sestre mogu postati zakleti neprijatelji,muževi mogu napustiti svoje supruge,žene svoje muževe.Ali majčina ljubav traje kroz sve.
Pale se svijetla, zuji elektrika.
Pjesmo moja pjevat ću te tamo,tamo gdje je naša loza počela,staroj majci kolijevci Hrvata gdje se naša povijest krvlju pisala.
Poezija je religija bez nade.
Pokajah se, pođoh da je vidimrnsa namijerom za početak novirntad mi njena stara majka rečernja te molim, više je ne zovi.rn
Posljednje zbogom majkornkada mi reče onrnsrce mi htjede prepući tadarntakvu osjetih bol.
Priroda sve je , sve što je znala,rnnajljepše niti u tebi tkala.
Puno pozdravljam roditelje, pogotovo mamu i tatu.
Pusti me nocas majkorndragog da poljubimrnda ga jos jednom vidimrni da se oprostim.
Rađanja su,zvijezde u jezerima,rnnemoćan sjaj u životu.rnA suzan pogled mlade majke,rnslab, kao ruža u ćupu željeznom.
Roditeljima je srazmjerno lako odgojiti djecu bez kompleksa. Ne smije se nikada dozvoliti da se dijete osjeća uplašenim ili krivim. Čovjek ne može odbaciti sve reakcije straha - svatko se trgne kad se vrata zalupe. Ono što se može odbaciti to je nezdrav strah koji je kao nametnut na dijete - strah od kazne, strah od ljutitog Boga, strah od ljutitog roditelja.
Sad znam da je moja mama divan čovjek prema kome je život bio odveć surov. Laknulo mi je. Rasterećena i radosna ću otići. I učiti. I završiti faks. I udati se. I roditi ti unuče.
