Oci tvoje zelene, pamet mi pomutile, rnOka dva nemirna dusu mi zarobila .
Od svih duševnih strasti, tuga najviše šteti tijelu.
Od svih grijeha blud je najizrazitiji i najpotpuniji sotonizam … Blud je direktniji i najbliži put pomračenja uma. Blud je kao otrovni mikrob što cijelu dušu pretvara u trulež.rn
Od života puno ne tražim. Samo to da mi ne uskrati. Ovo vrijeme koje imam s tobom.rnrnrn
Odavno već nismo plakali od srećernnikad bili tako blizu, blizu našeg snarnma nisu važne riječi kad se jednom duše stopernništa nije važno srce zna.
Ograničiti našu pažnju samo na zemaljske materije bi predstavljalo ograničavanje ljudskog duha.
Oko mene raskoš i tuđina, a u srcu puka sirotinja.rn rn rn
Onaj ko poznaje druge je mudar, onaj ko poznaje samog sebe je prosvjetljen, onaj ko može pobjediti druge je jak, onaj ko je pobjedio samog sebe je svemoćan.
Onaj tko ne moli ne može lako shvatiti duh molitve. Štoviše, on ne može shvatiti radost što je molitva donosi duši, snagu što je molitva unosi u svakodnevni život.
Ono more – to je svijet opasni; Onaj brodiæ – to je žitje moje; One zvijezde blage, èudotvorne – To su, dušo, meni oèi tvoje!
Ono što ponekad vidimo, što nam otkupi i ukrade poglede, ne predstavlja istinit odraz, već samo viziju, čudnovatu fatamorganu ljepote. Prava vrijednost je duša, u njoj je skrivena naša spoljašnjost, naš sjaj, koji nekako nikad ne blijedi, ne nestaje, dar od Boga koji, istaknut na pravi način, premašuje vidljivo i govori nam o sljepilu površnosti. Uvijek treba zaviriti u dušu, jer je u njoj, duboko, poput labirinta, skrivena naša istinska ljepota, naš žar, vatra i savršenstvo.
Ono što svaka žena volirndušo moja, to si uvijek znaorndao si mi sve na svijeturnal' mi ipak ništa nisi dao.
Oo pred svima, pred svima volim što te imam, volim što imam od nas.
Opet tuga, opet bolrnhej živote dokle tornnemam više nikogarnduša mi je umorna.
Osamljenost je duši korisnija nego sve društvo ovoga svijeta.
osim tebe i menernova zemlja nema nikoga..
Osjećanja moja isprela su konce i satkala veo.rn
Osveta je uvijek posljedica slabosti duše koja ne može da podnese nepravdu.
Otišla je da se ne vratirna duša mi patirnsve ce jednog dana proćirnsamo ona ćernostati u mome srcu kao proljeće
Otkad, dušo, ti mi odern Mome oku iz okruga,rn Na srce mi pade tugarn Kao mraz na jadan cvijet.
