Pogled je moj trenutak istinernu njemu su sve moje godinernponeka laž našla se turnda poveruješ u nju.rnrn
Pokušavao sam maštati, ali moj um je zadržao lutanja.
Policija trenira strogocu da ne bude sve kako ja hocu, poli, policija
Ponedjeljak je pred vratima,rnal' niko ne smije, ni da ga spomene,rni ljubimo se, ljubimo se satima,rnsve dok nas jutro ne opomene,rnBoze, koliko je volim.
Ponekad je sretnem Cini mi se da je sama Ne znam zasto Imao sam poslije I druge ljepse zene od nje Sve mi se cini da volim je
Ponekad me strah da te nema,rnponekad me strah da nisi tu.
Ponekad me strah da te nema,rnponekad me strah da si otišla,
Postoje samo dva načina da se čovjek uzdigne:ili svojom sopstvenom vještinom ili glupošću drugih.
Postoje samo dvije vrste privlačnih ljudi: jedni koji znaju apsolutno sve i drugi koji ne znaju apsolutno ništa.
Postoji mnogo opasnijih i starijih stvorenja od njih ovdje.
Postoji samo jedan moral, kao što postoji samo jedna geometrija: te dvije riječi nemaju množinu.
Poštovanje je nalik na cvijet koji-kad ga jednom pogazio ili kad uvene-više nikad ne dobija prijedašnju svježinu.
Prati me doma rnmoj prijatelj misec rnod sponde do sponde rnon ide ka 'i ja rnkroz kalete tišne rnstiže nas zora rngleda nas vake rni prštala smija cakle se oci.
Prati me u stopu noćrnpuna zvizda, puna misecarnprije zore srebrenernzbog tebe i zbog mene rnbura okriče.
Prema majci Zemlji i prema bratu nebu odnosi se (bijeli čovjek) kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati i prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti Zemlju i za sobom ostaviti samo pustoš.
Prevari me, to boli i peče.
Previše me mučis ti, bezbroj godinarnljubav koju dajem ti nije dovoljnarnpreviše sam dala ti, nježnost, dodirernljubav koju čuvam ja nije za tebe.
Pristojnost tvoga dvora je zakasnila,kralju.
Probudi me strah da te nema,rnprobudi me strah da nisi tu.
Pročitao sam knjigu o Jobu sinoć, ja ne mislim da je Bog izlazi dobro u njemu.
