I ajmo sada svi, i ide ruke visokornhoću da prazne se čase.
I ajmo svi, ajmo ruke gore rni ajmo svi ludilo do zore rni ajmo svi, da pijemo do jutra rnkoga briga šte će biti sutra.
I da Bog za me nacrta ženu kakvu san čeka neka je crta ka posljednju želju ja bi mu reka. Bila bi zjenica u najlipšem oku najlipša zvizda.
I da li je to možda neki znak, što nakon toliko vremena i iz polušna umijem da prepoznam tvoj glas ?
I jedan padobran za dvoje.
I kad te slome porazirnu ogledalu tuđi odrazirnna sivi kamen ukleši tirnbjegunac od ljubavi...
I kada trujem te u venamarnkad hoću da te zgadim svim ženamrnima te,u meni ima te...
I kako da sad nazovem taj sjaj, što izdaje da poći ću s tobom sad ili bilo kad.
I nakon stoljeća rata,sjećam se onog što je važno.Da smo mi još ovdje!
I neću znati što se sa mnom zbivarnprolazit će neki ljudirnkraj mene kao da me nema...
I nikad se necu vratit U svoj rodni grad Tamo me ne ceka niko I vec odavno su izblijedila sva lica
I onda kada sam mislio da je pravo vrijeme da odem, da zaboravim i kada sam vjerovao da mi je svejedno, ona bi banula niotkud i sve bi počelo ponovo. Ne znam zašto me je taj pogled toliko očaravao, a da budem iskren, nisam se pretjerano ni otimao kada bi bila u mojoj blizini. Sa srcem ne možeš kako želiš..
I opet ja bi isto , isto bi da mogu sa njim živim sama ali bez tebe ne mogu.
I sad pokusavam promijeniti svijet, zadnji put.
I sada znam da te gubim, jer neko vrijme slutim. Da me ne voliš,ti me ne voliš.rnI ko da èekam da mi kažeš to, kako odlaziš jer me ne voliš.rn
I što tražiš zauzvrat?
I što æe mi ovo sve,kad odavno gubimo se,nidi svojim putem jer svejedno nemam gdje.n
I svaka me zora guši svaki uzdah zove te, još si u mojoj duši,još srce kuca za tebe.
I svi se skinuli, pa malo cirnuli.
I tako smo, čekajući da jedno od nas dvoje prijeđe preko ponosa, prešli preko ljubavi.