U zagrljaju tvomernja noćas plešem zadnji put,rndok mi nemir kida srcernja nemam više kud.
U životu dozvoli, da mene preboli.
Ubij me ali polako mada to može svako ja sam odavno prežaljen,ubij me i poljubi, nemoj da vide ljudi kako sam opet ostavljen. rn
Ubiti mišlju sve ono što se voli: to je jedini način umiranja...
Učim se biti sam a bol me prati kao vjerni suputnik.
Ukradena, svaka minuta s tobom mi jernko da praznik dolazirntrema i kava prolivena, oči ti su dokazirnda imaš pet minuta za me, između posla i obitelji.
Ulice iste su samo ja sam postao sjena,rnne hodam, jer zalutamrnkada tebe kraj mene nema.
Umiranje nije ni lijepo ni lako.Ono je bolno,tužno,osobito ako smrt urani,ako dođe prije osmijeha,prije plača,prije djetinjstva,ako urani,prije života,prije rođenja...
Umirem godinama polako nestaje mi dah, još uvek se nadam nama, još uvek se pretvaram u prah.rn
Umjesto ruža iz betona bol niče.
Umoran od tuge,bolnog života i rana.Daleko od osmijeha,svog automobila i stana.
Umoran sam od tretiranja kao građanina drugog reda.
Uskoro dijete uči da postoje stranci, i prestaje biti dijete.
Uvijek pamtim onu večerrni završetak svoje srećernkad si odlazio sam u kišnu noć.
Uvijek sam mislio da je divlja životinja nikada ne izgleda tako dobro kao kad je neka prepreka od izrečene trajanja je između nas. Osobno iskustvo je intenzivirana, a ne umanjuje tu ideju.
Uvjeren sam da sve ima svoju svrhu, ovaj rad i moje male patnje. Kroz bol čovjek sve vidi drugačije i dublje razumije gorku riječ: život.
Uvrijedio sam djevojčicu u tebi. Uvrijedio sam dječaka u sebi. Uvrijedio sam nas.
Uz nezahvalnost,najbolnija stvar je snositi zahvalnost.
Uzalud u kasne sate ti još čekaš mene,uzalud se meni nadaš,čuvaš uspomene.
Uzdisati nad prošlim jadom najsigurniji je način da se privuče novi.
