„Išli su prema ogradi, a da se više nijednom nisu osvrnuli za sobom. Svjetlost vatre se sablasno i muklo odbijala o bodljikavu žicu, kojom je bilo ograđeno groblje. Već je pomalo svanjivalo: na istoku je iznad horizonta probjeljivalo, a na jednom dijelu svijetlog neba vidjelo se blijedo i ravnomjerno crvenilo: imalo je ružnu boju krvi isprane kišom, neprestano se širilo i izgledalo kao da će za kratko vrijeme prekriti cijelo nebo, a zatim pasti na zemlju i kao krvavi posmrtni pokrov prekriti sve, i žive i mrtve”