Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Svijet je najgori tumač istine.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio

Sretan je tko zna voljeti.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Umjerenost u svemu.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!

Mašta je važnija od znanja.

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.