„Ima ljudi čiji je život trag vrelog željeza u tlo utisnut. Gdje stupe, pod njima gori. Kad minu, dim spaljene zemlje dugo još vrijeđa oči. Oni su kao zvijezde čije rađanje vidimo milionima godina pošto su zgasle ali ga nikad ne čujemo. Smrt starog sunca izgleda kao rađanje novog; umiranje ovakvih ljudi uvijek je rađanje novog i neizvjesnog. Oni su bića Vatre. Vatra je njihov Element, njihova priroda i sudbina.”

Borislav PekićSrbija · 4. 2. 1930. – 2. 7. 1992.