Ako čovjek izabere javnu scenu onda mora paziti što govori, kakve poruke šalje. Ja imam potrebu da stvari dijagnostificiram do kraja i da kažem ljudima da treba da mijenjaju svoje mišljenje. Da je obmana da ljudi ne mogu da žive jedni sa drugima. Oni ne mogu da žive jedni sa drugima samo ako im ne daš mogućnost da žive. A normalno je da ne mogu da žive zajedno ako između njih ne postoji nikakav prostor, nikakva škola nikakva bolnica, nikakva fabrika, to je bilo vezivno tkivo prije rata i razlog zbog kojeg su ljudi zajedno radili i živjeli. Sve je uništeno. Danas ljudi žive jedni pored drugih i osim psa u dvorištu, među njima nema ništa. Ljudi nemaju para da idu jedni drugima ni na kavu, jer da bi nekome otišao moraš mu kupiti kilu kave i šećera. Oni su učinili da ljudi nemaju para.
O autoru
Ime i prezime: Josip PejakovićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: glumac
Datum rođenja: 5.3.1948.
Datum smrti: ?
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna. 
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa. 
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika 
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim! 
Sretan je tko zna voljeti. 
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi. 
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo. 
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi! 
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje. 
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno