„"Uzeo sam malo prošetati van na neko vrijeme. Bio sam iznenađen što sam se osjećao ono što sam mislio da su ljudi trebala osjećati s obzirom na okolnosti. Može biti da sam sebe zavarava. Nisam bio oduševljen, ali nisam se osjećao užasno uzrujao, možda zato što mi je poznato je dugo vremena da se to neće dogoditi. To je teško objasniti. Ako Marsu (koji je, mi ćemo zamisliti nikada ne umire, osim slučajno) je došao na Zemlju i vidio ovu neobičnu utrku bića-tih ljudi koji žive oko sedamdeset ili osamdeset godina, znajući da je smrt će doći - to bi izgledalo da se hi kao strašna problem psihologije živjeti pod tim okolnostima, znajući da je život samo privremena Pa, mi ljudi nekako shvatiti kako živjeti iako je problem:. smijemo, mi vic, živimo Jedina razlika za mene i Arlene je , umjesto pedeset godina, to je bio pet godina. To je bio samo kvantitativna razlika - psihološki problem bio samo ista. Jedini način da bi postali bilo drugačije je ako mi je rekao za sebe, "No ti drugi ljudi to imaju i bolje, jer bi oni mogli živjeti pedeset godina." No, to je ludo. Zašto bi se jadno govoreći stvari poput: "Zašto imamo takav peh što je Bog učinio za nas što smo učinili ovo zaslužio?" - Od kojih su svi, ako razumiju realnost i uzeti ga u potpunosti u svoje srce , su nebitne i nerješiv. Oni su samo stvari koje nitko ne može znati. Tvoja situacija je samo slučajno od života .. Imali smo sjajnu dobro vrijeme zajedno.”

Richard FeynmanSAD · 11. 5. 1918. – 15. 2. 1998.