„Vrhovni sud je tvrdio, "Sindikat može biti tužen jer je, u osnovnim aspektima, osoba, kvazi-korporacija." Realista će reći, "Sindikat je osoba ili kvazi-korporacija jer može biti tužen; nazvati nešto osobom u pravu, samo je istaći, u metaforičkom jeziku, da ono može biti tuženo." / Postoji značajna razlika između ove dvije vrste opisivanja situacije. Ako kažemo da sud djeluje na određeni način "jer je sindikat osoba", čini se da mi opravdavamo radnju suda, i da je opravdavamo, štaviše, na transcendentalni način, tvrdeći nešto što zvuči kao propozicija, ali što ne može biti potvrđeno niti opovrgnuto pozitivnim dokazima ili etičkim argumentima. Ako, s druge strane, kažemo da je sindikat osoba "jer sudovi dopuštaju da bude tužena", mi prepoznajemo da radnja sudova nije uopće opravdana, i da pitanje da li je radnja sudova opravdana zahtijeva odgovor u ne-pravnim terminima. Opravdati ili kritikovati pravna pravila u čisto pravnim pojmovima uvijek znači argumentovati u začaranom krugu.”