Šta sam ja... bez domovine? Čovjek bez domovine je mrtav čovjek. Tek sad znam šta je zavičaj. Šta znači biti pored domovine, a ne moći se u nju vratiti? Sad mi je jasna misao na progonstvo osuđivanih rimskih pisaca koji su pisali i govorili da je progonstvo iz domovine najteža kazna živu čovjeku. Jer... šta je čovjek bez domovine... i bez jezika svoje domovine? Ovo što i ja... Mrtav čovjek kojem je ostao samo taj dio svijesti kojim jedino tu istinu može izreći.
O autoru
Ime i prezime: Ibrhim KajanNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: Pisac
Datum rođenja: 1.11.1944
Datum smrti: ?

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Sretan je tko zna voljeti.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno