Voljela bih da ne vjerujem da će mi srce za tobom proćirnkada budeš jednom otišao.
Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.
Kad nemaš ništa za reći, ne govori.
Umjerenost u svemu.
Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.
Sretan je tko zna voljeti.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.
Mašta je važnija od znanja.
Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.
Svijet je najgori tumač istine.
Žena, sreća i vjetar kratko traju.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.
Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.
Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.
Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.
Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.
Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio
Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.
Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.
Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli