U međuvremenu, oblaci su bijeli i nebo plavo. Zašto postoji toliko Bog? Na štetu muškaraca.
Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.
Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Kad nemaš ništa za reći, ne govori.
Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.
Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.
Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Mašta je važnija od znanja.
Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.
Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.
Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.
Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.
Sretan je tko zna voljeti.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.
Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli
Umjerenost u svemu.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba
Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Žena, sreća i vjetar kratko traju.
Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.
Svijet je najgori tumač istine.
Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.