„Gore, preko mjesec u plamenu, teški oblaci žure svoj put kao Vatra dima radi u slavu, i šume bile tamne i duboko u daljini. hodao tiho kroz travu Jilavele stazama, po Balarama guste šiljci-visoke i golim , kada je, pod drvećem, poput onih Lande, mi nazire onesvijestiti od velike kandže neka n loviti vukovi lutaju. dah Napominjemo da je šutnja koraci-ntrerupându ih. - Nema šuma ili obični zrak uzdahnuo nije, ali se na stup usamljeni patetičnog penis dug vrisak na nebu iznad Za Vântu-svjetovnih granica, dodirujući stare jedina usamljena kule, i dolje u dolini, hrastovi, klanjajući na stijenama, činilo se da spava mirno koljena-duboko. Ni uzbuđenje kada saginjao glavu i to često gonič najstarijih na trag-polako nastavila, posjetio je pijesak laganjem i uskoro , Onaj koji nikada nije uspio u lovu.”

Alfred De VignyFrancuska · 27. 3. 1797. – 17. 9. 1863.