„Izvukavši oblizan kažiprst iz usta, dugo je buljio u žulj kakav ostaje na bočnoj strani srednjeg prsta u ljudi koji dugo vremena provode s perom u ruci, pisci su ponosni na takve žuljeve i njihove ruke su izvježbane da ih uvijek i svugdje pokazuju, i on je ponosan, mada je njegov na kažiprstu i nije ga ostavilo pero već obarač i ovo je svojevrsno ispisivanje, po zakrvavljenim zidovima, po istrganim papirima magle, po zgužvanim ljudskim licima što šušte pred njim, opapirljeni.”