Al bez brige sve i da santa nebo prekrije ti imaš gdje prezimiti.... Al' tebe volim, to je fakat ti si mi ljubav jedina, prodat ću onu našu kućerdu "na lakat" pa nek' je stoput djedina, da kupim četir' konja bjesna da ih u oblak upregnem pa s' tobom, di nas nitko ne zna, uteknem...
Al bez brige sve i da santa nebo prekrije ti imaš gdje prezimiti.... Al' tebe volim, to je fakat ti si mi ljubav jedina, prodat ću onu našu kućerdu "na lakat" pa nek' je stoput djedina, da kupim četri' konja bjesna da ih u oblak upregnem pa s' tobom, di nas nitko ne zna, uteknem...
Al' marim ja to su samo kapi vremenarnprosute k'o šaka sejmena po širokoj njivi Gospodnjoj...
Ali ona se katkad tako lijepo smiješi... Pet minuta u njenom društvu mi bude kao da sam dobio na lotu. Hodam ulicom poput nekog narodnog heroja, u trenutku narastem iznad svih zgrada, i u cijelom svemiru nema jačeg i moćnijeg stvorenja od mene... I zato me one tri ne zanimaju... ne bi me zanimale ni da ih je trista, kada hoću tu jednu!
Bila je moja zlatna šansa, a tek sam načeo svoj krug. Moj mali vjerni Sančo Pansa, moja ljubavnica, suborac i moj najbolji drug..
Čekajući da jedno od nas dvoje prijeđe preko ponosa prešli smo preko ljubavi.
Dobro guram, kroz život buran i mada živim dosta sretno, ja nemam nikoga konkretno...Uz kog bi bio i sretan i lud i tako miran i siguran svud, ja nemam nikog da mašta i priča mi svašta svu noć...
Godine nas obrade različito - nekima postane bitno s kim će leći, a nekima s kim će se probuditi!
I onda kada sam mislio da je pravo vrijeme da odem, da zaboravim i kada sam vjerovao da mi je svejedno, ona bi banula niotkud i sve bi počelo ponovo. Ne znam zašto me je taj pogled toliko očaravao, a da budem iskren, nisam se pretjerano ni otimao kada bi bila u mojoj blizini. Sa srcem ne možeš kako želiš..
I tako smo, čekajući da jedno od nas dvoje prijeđe preko ponosa, prešli preko ljubavi.
Ima tišina kojih se sjećam više nego najljepših riječi....
Iz naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti... A more ume nemilosrdno da se primiri... Kadkad me, eto oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog... rnAli delići Onog Talasa zapali su u skoro svaku božju pukotinu Ove Stare Stene... rnI, ma šta se desi... rnU meni će zauvek ostati ona so...
Izmislili su hiljadu načina da vrijeme prođe, a ni jedan jedini da se zaustavi... Što se mene tiče, više i ne moraju da rade na tome. Ovo baš i nisu neka vremena za zaustavljanje.
Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt- motiv.
Ja pjevam svoj blues u srcu dubine i držim se pretežno zlatne sredine, to je bar rutinska stvar.
Ljudi su kao školjke... moraš ih otvoriti na hiljade da bi pronašao biser.
