Tužna je naša ulica, od kada nisi tu Jer tužne pjesme pjevale, oni što ostaju Iste smo snove sanjali, istom se nadali Drugi su igru vodili, i snove ukrali
U mojim venama još je njenog otrova, još je doza prejaka, a tebe ljubim da ne poludim, da zaboravim.
U mojoj duši Tisuću svijeća sja I sve do jedne, sve do jedne Ona je upalila.
U plavo more ljubavi, tu gdje smo nekad plovili ja bih dao sve na svijetu da se mogu vratiti
Za ružne stvari Nismo krivi ni ti ni ja. Samo zato što ti hoćeš, Neće biti promjena. Pogledaj kroz prozor, Gomila je bezbrižna. Otkud ti ideja Da imaš izbora?
Zaspao bih sada ja na tvojim rukama Budio se ne bih nikada Neka vrijeme samo broji svoje godine Meni je već dosta čekanja
Zlatna slova njeno ime Budi rijeke zaspale Svojim dahom pali vatre Iz iskri što su ostale I tako kruži meni Kao plima vječita Nježno plete moje niti I u toj igri uživa
