Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim, ja noćas trebam mir.
Nogom pred nogu - tiho! Ja na žici plešem Zatvorenih očiju Pljuga na pljugu Jedna na drugu Slažem - sate, dane, godine Sad neki novi klinci dolaze A sve se teže prave riječi nalaze
Novi dan me budi, uvijek isti ljudi, zove, gnjave, viču, svašta govore.
Obrijan, naspavan, svaka dlaka na svom mjestu, slušam staru priču, oko malog prsta vrte me.
Oprosti mi molim te, sto nisam to sto zelis, Ti znas da volim te na neki nacin svoj. Oprosti zbog patetike to je zbog romantike, Umjesto cvijeca i svijeca, uz veceru.
Otkako kako je nema, Uviđam koliko mi znači, Nikad, nikad, nikad više, Takvu ženu neću naći
Pored nje bih našao mir I titraje mi znala Nikad ništa tražila nije A toliko tog' mi dala
Prebrzo ide to vrijeme, a ja sam lud od snova bez traga svjetlosti, sa tisuću boja
Pred vratima njenog stana Ja sam ostavljao svoje brige I dileme i strahove Odagnati ona je mogla
Pričao sam joj o ljubavi Koju ne mogu naći, Nikad nisam ni pomislio zašto je uvijek sama Kakva sam ja budala!
Probudi me svojim poljubcem U ovom snu još ima ljubavi Probudi me svojim poljubcem Daj probudi me kad prođe nervijeme
Pusti nek' traje, sve do kraj dobro je Ne obecavaj nista, ja te ne trazim nista Lijepo je i to je sve Ma pusti nek' traje, jos je daleko svitanje Nisam ni prvi ni zadnji mozda tek nesto drazi Ne pretvaraj se
Sa tvojeg izvora, moja se duša napila, žedna tvojih godina, i sada mamurna pita gdje je utjeha, gdje je mladost nestala.
Sedam godina je iza nas Zvijezdo sjevera Kad sam patio Ti si shvatila Da sam bez tebe sam
Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku, dušo ti nemaš ništa s tim.
Sve jedno koji dan, ista je stvar Vracam se kuci sa posla u dva Spremam nesto da zavaram glad Sjednem da procitam novine Al novine su jucerasnji broj Dok je ona bila tu,opet mislim na nju
Sve jos miriše na nju, i dan, i jutro što će doći, nakon ove noći, noći bez sna, i dvjesta godina, da ih brojim u samoći, otkako je otišla.
Tako malo vremena nam ostaje Kada stisnu godine Bez ljubavi sve prestaje.
Ti i ja imali smo sve u rukama. Navika od nas je strance stvorila. Samo kad se sjetim koliko smo puta pali i ustali i ruke uvijek pružali.
Ti i ja sada smo na kraju puta, istina boli više nego rana ljuta, trebalo je stati kada bilo je vrijeme, sada je prekasno, nismo više zajedno.
