Postoje dva sveta. Jedan smo izmislili, a na drugi nas teraju. Od koje ste vi vrste?
Ako misliš da se nas dvoje nismo poznavali, oprosti, mi smo se divno poznavali.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično. Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.
Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno, što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?
Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.
Gospođo, ja sam u vas neizlječivo zaljubljen.
Htio bih toliko toga da ti kažem,rna ne znam, ne znam ništa bolje sad kad se voli.
I najveći je život kad nisi svjestan da živiš, nego misliš da sanjaš.rn
I sad znam da je mudrije učiniti korak izvan sebe nego proći milione kilometara u svojim grudima.rnrn
Ispričali smo ramenima i rukama nešto što u prijevodu na disanje znači: Ljubav.
Jedna od osnovnih razlika između običnih ljudi i onih koji to nisu, je u tome što obični ljudi ne vide razliku između ljudi.rnrn
Jesi l' moje najmoje? Jesam tvoje, najtvoje!
Koga da pitam, gladan i mokar, zašto se nismo sreli nikad?
Krila su samo zalet i stvarno ništa više. Puzanje je najpouzdaniji način doskoka.
Ljudi se poštuju riječima, a vole šutanjem.
Malo je bilo. Al' ipak, kad pogledaš: dosta je sve ono što smo i rekli i prešutjeli.
Najljepše čudo svijeta, skupi se uz mene i šuti.
Nasloni moje vrijeme na svoje, tako će vječnost duže trajati.
Ne kradi mi sebe od mene, budalo glupa.
Ne uči, nego izmišljaj to što je nezamislivo. Budućnost će dokazati da smo imali pravo.
Postoje dva sveta. Jedan smo izmislili, a na drugi nas teraju. Od koje ste vi vrste?