Kad cara svrbi,narodi se moraju češati.
Kad čitam istoriju svijeta i kad me bilo kakvoo djelo ili pojava prenerazi,tada bih volio vidjeti i ženu koja se iza toga krije kao tajno pokretno pero.
Ko nezgrapnom rukom posegne za ružom,neka se žalii što bode trnje.
Ljepota cjeta uvijek je adekvatna duha koji ga posmatra.Dobar čovjek nalazi tu svoj raj,zaouživa već ovde svoj pakao.
Ljudska sreća sastavljena od isto toliko djelova koliko joj ih još nedostaje.
Moramo oprostiti svojim neprijateljima,ali ne prije nego što budu obješeni.
Muzika svadbene povreke uvijek me podsjeća na muziku vojnika koji ide u rat.
Ne dopustite im da postanem staro gunđalo koje iz zavisti sikće na mlađe duhovine,ili plačljivi kukavac koji neprestano roni suze nad dobrim starim vremenima.
Pariz je zapravo Francuska,Francuska je samo periferija Pariza.
Samo nam srodna bol izmami suzu,i svako zapravo i plače zbog sebe.
U mladost je ljubav burnija,ali ne tako jaka.tako svemoćna kao kasnije.
Zločinci nose često u srcu više čovječnosti nego oni hladni,beskromni građani vrline,u čijim se bijednim srcima ugasila snaga zla,aki i snaga dobra.
