Ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj,o toj ženi, čistoj, hrabroj,Divi Grabovčevoj.
Jučer svetinja danas raspeta Bosna ponosna,ranjena.
Korak naprijed, puška gotov s', siju pjesmu svi,za dom braćo, za slobodu, borimo se mi.rn
Kreni preko planina,starom stazom djedova Bosna će ti reći sve,odakle nam prezime.
Lijepo li je Hrvat biti, majko hvala ti,ljubit Boga bližeg svoga, tu i umrijeti,ljubit Boga bližeg svoga, tu i umrijeti.
Loša bila 45-ta rasula nas preko svijeta a sad nova loza raste vratile se doma laste.rn
Moj Ivane, pobratime mio jesi l' skoro na Kupresu bio.
Nedaj na se,nedaj svoje nemoj tuđe,prokleto je jer ko' život tako prođe ponosan pred Boga dođe.
Nemoj ići lijevo na križanju staze tu ne ide niko svi se zvijeri paze nego ajde desno do velike stijene gorske će te vile poslati do mene.rn
Od davnina na nju svak' juriša,ko' da nije dosta snjegova i kiša.
Odvela nam Ivana, ta sudbina kleta odvela sa Kupresa preko bijela svijeta.
Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava,Hrvatska vam zaboravit neće nikada!
Ostala je samo jedna želja jaka zapjevati pjesmu kupreškog junaka.rn
Pjesmo moja pjevat ću te tamo,tamo gdje je naša loza počela,staroj majci kolijevci Hrvata gdje se naša povijest krvlju pisala.
Plave krvi, bijela lica rađaju se nova djeca na kamenu ka na svili di oduvijek mi smo bili.
Po prašnjavom putu ti uz rijeku kreni kad zapjeva sokol sve si bliže meni.
Pogledaj u oči našim ženama,i kad vidiš jedan divan sjaj,to je Diva Grabovčeva,još je ona živa znaj.
Pokositi će Ivan livadu i travu oženit će djevojku rumenu i plavu.
Pomoli se, onda dalje kreni na ovom su mjestu pali golubovi bijeli s ognjem pakla tu su se sreli ostala su polomljena krila a bili su za dom spremni.
