A zašto bi čovjek morao voljeti rijetko da bi mnogo volio?
Ako pokušam zgrabiti ovo JA u koje se osjećam tako siguran, ako ga pokušam definirati i sažmeti, ono nije ništa više od vode koja mi protiče kroz prste. Mogu opisati jedan po jedan svaki vid koji se može prisvojiti, kao i one koji su mu pripisivani, ovo odrastanje, ono porijeklo, ove strasti ili te tišine, ovu plemenitost ili ove podlosti. Ali vidovi se ne mogu sabirati.
Bogu se obraćamo samo onda kada hoćemo da postignemo nešto nemoguće. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi.
Bolje prokockati svoju mladost, nego ne učiniti s njom baš ništa.
Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest.
Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun.
Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže.
Glupost je uvijek uporna, svijet bi to primjetio kad ne bi uvijek mislio na sebe.
Izvlačim iz apsurda tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Samom igrom svijesti pretvaram u životno pravilo ono što je poziv na smrt, tako odbacujem samoubojstvo.
Jedan savjet, prijatelju: ne čekaj Sudnji dan – svaki je dan sudnji.
Jedna od karakteristika osrednjeg duha jeste vječito preračunavanje.
Ljepota bez draži isto je što i udica bez mamca.
Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono što ga satire.
Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka.
Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti.rnNe hodaj iza mene, možda neću voditi.rnHodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.
Nesreća je ne biti voljen, ali je još veća nesreća - ne voljeti.
Novac možda ipak nije zlo, inače ga se zacijelo ne bismo mogli tako lako osloboditi.
Onaj koji očajava zbog događaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu je budala.
Pobuna nije nikakav zahtjev za svemoćnom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces protiv svemoćne slobode. Pobunjenik hoće da se prizna činjenica kako sloboda ima granice gdje se nalazi neko ljudsko biće, jer je granica upravo moć pobune tog bića.
A zašto bi čovjek morao voljeti rijetko da bi mnogo volio?