Jer mada moderan čovjek i pored najbolje volje nije u stanju da sebi predstavi od kolikog su značaja bili religiozni sadržaji svijesti na način života, kulturu i karakter naroda, ipak ne može biti naša namjera da na mjesto jednog jednostranog materijalističkog tumačenja postavimo jedno, isto tako, jednostavno spiritualističko uzročno tumačenje kulture i povijesti. Oba su podjednako moćna, ali i jedno i drugo podjednako malo služe historijskoj istini, ako polažu pravo da budu završetak istraživanja, a ne njegova priprema.
Sociološko značenje činjenice da neko, prema pravnom poretku države, ima subjektivno pravo jeste da on ima šansu, stvarno obezbjeđenu pravnom normom, da dobije pomoć prinudne mašine za zaštitu izvjesnih (idealnih ili materijalnih) interesa.
