Al ipak te neću zvati,pa neka me vjetar razbije,neka me tuge poraze,zbog tebe.
Bili smo jednom najbolji,o nama su priče pričali,i sad kad se sjetiš,htjela bi vrijeme vratiti,poslije mene su ti lađe slomile,bure i vjetrovi.
Budim se iz sna,tebe sam sanjao, opet sam tebe sanjao,vani sunce sja,a ja bi nestao, tako bi rado nestao
Da ti kažem oprosti,to tako jadno zvuči sad,kao i ona priča,kako sam bio klinac kako sam bio premlad...
Dani prolaze ,ništa se nemjenja, ništa se nemjenja ,mislim na tebe ,to je ko navika, prokleta navika.
Gledam rijeku nosi uspomene,a gdje smo sada mi,gdje su naši tragovi.
Jednom kad noć ukrade nebu,sve što si voljela na njemu,bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu,ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne ne budu htjele,u strancu utjehu tražiti,suze će srcu šapnuti da je pogriješilo,jer nije ostalo tamo gdje je jedino voljelo.
Još jedan dan,još jedno jutro bez tebe,prokleto sam,sjećanje šalje vjetrove.
Kada tuga jednom na vrata dođe,a samoća zaboli,hoćes li moći ime moje,sa usana svojih skloniti.
Obećane usne zaljubljene ,sve prolazi ,al nećemo ja i ti.
Ovaj je grad još onaj isti mali grad , kojem svako sve o svakom zna ,ja se još trudim ostat onaj stari ja ,al mi ne ide ,bez tebe ne ide.
Ovaj je grad još onaj isti mali grad,u kojem svako sve o svakom zna,ja se još trudim,ostat onaj stari ja,al mi ne ide,bez tebe ne ide.
Prašina vremena ,sada nas pokriva,godine ko srne uplašene,bježe neuhvatljive ko sjene.
Samo srušene snove što me još bude noću ,ljubav bez ljubavi ,laži,samoću,to sam našao tražeći sebe.Između dva pijanstva mi je postalo jasno ,da se nemogu vratiti da je prekasno,i da sam zauvjek izgubio tebe...
Sve ono važno ti nisam stigao reći,tražio sam kraći put ka sreći,i negdje usput izgubio tebe.A neznam gdje sam išao i šta sam to htio ,bježao sam valjda od samog sebe ,i negdje usput izgubio tebe.
Ti si me čekala tamo,na našem mjestu,pobjego sam od nas ,od ovog grada.
Treba mi nešto jače od sna,da me uspava tisuću godina.
Uzalud sunce sja ,kad mi u srcu padaju kiše ,nebo ne vidim od oblaka ,otkad tebe,nemam više ,uzalud sunce sja ,kad je oko mene samo noć ,ti bi mogla donijeti jutro, al nećeš doć.
Zameli ih snjegovi,isprale ih kiše,pokriva ih zaborav i ne postoje više.
