Cvijet se ne cvjetaju bez sunca, a čovjek ne može živjeti bez ljubavi.
Djetinjstvo ima svoje tajne i svoje tajne, ali ko može reći ili koji ih mogu objasniti!
Dok rijeka života klizi duž glatko, ostaje ista reci, samo krajolik na obje banke čini se da promijeniti.
Ko god da je zna zna da u ljubavi nema više i ništa manje, ali da onaj ko voli može samo vole sa srcem, i sa cijelom dušom; iz sve snage i sa svim njegove volje.
Od ove godine ništa ostaje u memoriji, ali sad osjećaj da smo napredovali, a samo odrasli stariji.
Svaki život ima svoju godina u kojoj je jedan napreduje i na mučan i prašnjave ulice topola, bez brige da znam gdje je.
To me udari na srce koje sam pronašao niko na svetu, koji me voli više od svih ostalih.
U proljeće ljubav postaje skrivenih i ubrzo popunjen.
Uskoro dijete uči da postoje stranci, i prestaje biti dijete.
Vjerujem da mogu još ni sjetiti kad sam vidio zvezde prvi put.
