Da ona bude sretna samo njoj sam ljubav davao.
Druge su rekle da sam problematičan,ti si me shvatila na pravi put me vratila.I zato čekam dan ti,ja i matičar,nekada tragičan,sada zaljubljen romantičan..
Imao je osmijeh njen,ona imala je njega.
Kada sve prođe ostanu samo ožiljci i ko da je neko nožem rezo dušu ovisnih.
Krenem zaspati,želim te sanjati,jer najljepši si san bar za mene moja mala..
Lako ću emocije preslikati po papiru,neka slova budu srca,duša tipke na klaviru,kako ću ljubav dati,kada vidim strah i tminu?
Mrzim kada ljubav zaboli pa sve riječi budu teške.
Ne mogu imati sve,nisam to ni tražio,gledam svoj grad,toliko toga mi se zgadilo,vidio sam ljude kada ljube,kada lude,kada vole,kada mrze,kada plaču,kada kude..!
Riječi neće biti dovoljne da opišem što osjećam.U meni sve se budi hladni dani su kao proljeća.
Sve nestane za tren,sreća gubi trag u beskraj.
U gradu punom ljubomore teško je biti fin.
Umjesto ljubavi čekam poraze.
Volim te zauvijek,neka znaju bivše sve,ma neka znaju jer sve su bile farsa.Za tebe dišem,za tebe riječi pišem sve,od tvojih poljubaca ostajem bez glasa..
Vrijeme vratim,vidim bijes i krivnju..
