Nevoljkost što je devetnaesto stoljeće osjeća prema realizmu jest bijes kojim kipti Caliban kad gleda svoj nakazni lik u ogledalu.rnNevoljkost što je devetnaesto stoljeće osjeća prema romantici jest bijes što ga osjeća Caliban kad u ogledalu ne vidi svog lika.
Nijedan se kultiviran čovjek ne kaje za bilo koji užitak, dok nekultivirani ljudi ne znaju što znači uživati.
Ništa ne može izliječiti dušu osim razuma, kao što ništa ne može izliječiti razum osim duše.
Obični smrtnici moraju čekati da im život razotkrije svoje tajne i samo je malobrojnim izabranicima suđeno otkriti ih još prije nego se veo podigne. Ponekad to biva pod utjecajem umjetnosti, a osobito one vrste književnosti koja neposredno opisuje strasti i duševna zbivanja. Ali ponekad preuzima tu ulogu neka složena ličnost, pa obavlja funkciju umjetnosti, postaje pravo umjetničko djelo jer i Život ima svoja remek-djela, baš kao i pjesništvo ili kiparstvo ili slikarstvo.
Od svih umjetnika što sam ih ikad poznavao samo su loši umjetnici bili osobno zanimljivi i privlačni. Dobri umjetnici žive samo u svojim djelima te su prema tome kao ljudi savršeno nezanimljivi. Velik pjesnik, istinski velik pjesnik, u običnom životu nema ni trunke poetičnosti. Ali loši pjesnici očaravaju čovjeka svojom osobom. Što slabiji stihovi, to šarmantniji pjesnici
Opasno je biti iskren ako nisi glup.
Pjesnici znaju da strast pogoduje uspješnosti njihovih knjiga. Slomljeno srce danas samo pomaže da neka knjiga doživi po nekoliko izdanja.
Postoje mnoge stvari koje bismo odbacivali, kada se ne bismo bojali da bi ih drugi mogli pokupiti.
Postoje samo dvije vrste privlačnih ljudi: jedni koji znaju apsolutno sve i drugi koji ne znaju apsolutno ništa.
Postoje samo dvije vrste žena: nenašminkane i našminkane. Nenašminkane su žene od velike koristi.
Prednost osjećaja u tome je što nas vode na stranputicu, dok znanost ima prednost jer nema nikakve veze s osjećajnošću.
Prepiru se samo intelektualne ništice.
Prestao sam bilo što odobravati ili kuditi. To bi značilo zauzeti pogrešan i smiješan stav prema životu. Nismo mi na svijetu zato da bismo se razmetali svojim moralnim predrasudama.
Pripadnici bilo koje društvene klase vole pričati i pripovijedati o važnosti baš onih vrlina čije izvršavanje nema nikakve veze s njihovim životom. Bogat čovjek rado će se raspričati o potrebi štednje, a dok oni padaju u vatru rječito brbljajući o dostojanstvu ljudskoga roda.
Put do istine vodi preko paradoksa. Da bismo upoznali Zbilju, moramo je vidjeti kako pleše po pelivanskom konopcu. Kad Istine postanu akrobati, onda tek možemo suditi o njima.
Razlog što svi mi rado mislimo o drugima samo najbolje jest taj, što se svatko boji samoga sebe. Podloga svakom optimizmu jest puki strah.
Romantičnost živi od ponavljanja, a ponavljanje pretvara strastvenu želju u umjetnost.
S ljudima do kojih nam nije stalo, nije teško biti ljubazan.
Sa stajališta oblika, obrazac za sve umjetnosti glazbenikovo je umijeće. Sa stajališta osjećaja, obrazac je glumčeva vještina.
Sama činjenica da je netko izdao zbirku osrednjih soneta, čini ga neodoljivim. On svagdašnjicu pretvara u pjesme koje ne umije napisati. Drugi opet pišu pjesme što ih u životu ne mogu ostvariti.
