Pišem najljepšu pjesmu o tebi, jer ti si najljepša,dišem za tebe.Po cijeli dan tebe zamišljam,nisi svijesna koliko sam sretan.
Prerušen u posmatrača,usamljeni vojnik bez oklopa,ljubav za tebe čuvam dok me nebo ne pokopa.
Prijatelj je onaj što je sa tobom kada toneš, ne gledaj me tako ja sam samo čovjek.
Prijateljstvo sad se mjeri novcima,i gledam kako tonu lađe.Ovdije nemogu da se snađem.
Puno je rana pa puno se griješi svakog dana.Jedna ljubav,sunce dođe kad prođe tama.rn
Rekla si mi da si opet s njim,rekla si ali to nisi ti.Rekla si mi zbogom moja ljubavi, ostati ćemo samo dobri drugovi.rnrnrn
Slabo učim i baš se sa školom mučim.Često mislim na tebe i na dan kad ćeš biti sa nama u kuči.
Slijep u neznanju čovjek luta sve dok ne shvati,da je bitan u svijetu stvarnom.Ako nikom onda barem sebi samom.
Svako osjećanje kažu da je za ljude.I bjes, ponos, laži, ljubav, zanos i mržnja.Sve to su ključevi tamo od nekog vrta ruža.
Ti želiš biti kao ja,da cijeli kvart te zna,a suze teku licem tek onda kada si sam.Ti želiš biti kao ja da te cjeni tko te zna,da ti nitko ništa ne može,a počinje novi dan.
Ulice puste su bez nas,od kada ne čujem ti glas,samo ti i ja ostali na starim slikama,u bajke vjerovali smo,svoju imali smo,a sad budim se i znam,ovo je hladan kraj.
Umoran od tuge,bolnog života i rana.Daleko od osmijeha,svog automobila i stana.
Već duboko u tebi tražim ono šta vrijedi,i želim da ti to isto pronađeš u meni.
Više ne spavam kao prije više ne jedem kao prije,bojim se da zaspim da mi tvoj lik ne pobjegne.Tad bi bio izgubljen kao pjesma na staroj ploči,u ulici svih tih lica što napadju mi oči.rn
Zašto ta djeca pomisle da su nebitna,i da ih ne vole roditelji.Pa potraže,ljubav na ulici gdje su sve priće trolične.
Zna da je volim,pa zato često me živcira.Voli da tako mi malo skaće po živcima.
Znam da,bi želio da budeš kao mi.Uvek novi grad i nastupi,poznati smo kao braća Grim.
