Ponosni su na svoju “umotvorinu” i vjeruju da je to dokaz da su ljudi čvrstog karaktera. Takvo uvjerenje je pogrešno.
"Život u kreposti, to je kao da ležiš na odru. Svi ti odaju počasti, a ti si zapravo mrtav.
A takav je idealizam, čini se, najviše na cijeni i ljudi bez ideala izloženi su opštem preziru i gotovo da ih se izjednačuje sa životinjama.
Čovjek ne bi trebao gojiti principe, jer se može dogoditi kakvoj životnoj situaciji, da se baš onda, kad se zahtijeva elastičnot a ne krutost, spotakne o vlastiti princip.
I noga u guzicu je korak naprijed.
Intenzivno bavljenje politikom ljude kastrira, samo što se to kod muškaraca očituje na intelektualnom planu, a kod žena na genetskom.
Kad god od nekoga zatražite da učini ili ne učini nešto što on nikako ne želi, a nema nikakvog valjanog razloga da vas odbije, on će se redovno izvaditi na to da on to hoće ili neće “iz principa”.
Kao, eto, što se njega lično tiče, on bi vam možda to i učinio, ali princip je taj koji mu to ne da, jer on je jači i od njega samog. Gotovo da i nema čovjeka koji neće pokušati svaki svoj postupak, za koji drugi ne pokažu razumijevanje, opravdati time da ga je napravio “iz principa”.
Karakterna kuga, koja razara sva moralna načela i dostojanstvo osobe, tamaneći čovjeka u čovjeku. Od toga najviše obolijevaju oni koji se stjecajem okolnosti domognu nekog položaja u vlasti. Imaš, recimo, razumna čovjeka, čvrsta značaja i visoko etičnih načela, ali daj mu neki komadić vlasti i više ga ne možeš prepoznati; kao da je preko noći izgubio sva ta svojstva, pa oglupavio, postao nepredvidiv i nepouzdan, i svaki put kad imaš s njim posla, čini ti se da je to netko drugi, jer više i ne izgovara svoje misli, nego ono što mu politika toga trena stavlja u usta.
Koliko puta smo u životu sreli ljude koji su za sebe tvrdili: “Ja sam principijelan” ili: “Ja od svojih principa nikad ne odstupam!”
Kurve s djetetom lošije kotiraju na tržištu od onih koje su bez njega.
Misliti znači uzdići se do ideje.
Misliti znači uzdići se do ideje. A sve su ideje prožete idejom Dobra, kako kažu sveti Augustin i njegov učitelj Platon. Ne postoji ideja Zla. Ono što nazivamo Zlom samo je odsustvo ideje Dobra. Sotona ne zna ni za što drugo osim za laž, lukavstvo i prijevaru, kojima pokušava razoriti svaku ideju.
Mnogi ljudi nemaju ništa svojeg izvornog u životu osim svojih principa.
Najopasnijom od svih sastavnih osobina "karaktera" čini mi se ona kad netko sebi za životni cilj postavi kakav ideal: domovinu, pravednije društvo, slobodu ili jednakost sviju, i spreman je za to na sva moguća odricanja, pa čak i na žrtvu vlastitog života. A takav je idealizam, čini se, najviše na cijeni i ljudi bez ideala izloženi su općem preziru i gotovo da ih se izjednačuje sa životinjama.
Najopasnijom od svih sastavnih osobina “karaktera” čini mi se ona kad neko sebi za životni cilj postavi kakav ideal: domovinu, pravednije društvo, slobodu ili jednakost sviju, i spreman je za to na sva moguća odricanja, pa čak i na žrtvu vlastitog života.
Ništa mi nije toliko sveto da ne bih bio u stanju to i pogaziti kad se radi o mojoj osobnoj koristi. Ni nacija,, ni domovina, pa ni sam Gospod Bog.
Odao sam se najgorem poroku koji nekoga može spopasti u paukovoj mreži propisa, discipline i reda; počeo sam razmišljati. Postajao sam ne više svoj. Sva ta pravila i zvižduke uzimao sam kao nasilje nad mojom prirodom, koje mi ne dopušta biti ono što jesam, nego što oni hoće.
Pogotovo ako ni on sam ne zna zašto je tako postupio. A ako biste od takvog zatražili da vam izloži kakav je to princip, koji ga tjera da nešto hoće ili neće i protiv onoga što bi sam želio, sasvim sigurno biste ga doveli u nepriliku, jer on to ne bi znao. A kako će i znati kad nikakvog principa zapravo i nema i kad je to samo prazna riječ kojom se postupcima iz golih egoističkih pobuda želi pridati aureola i uzdići ih na pijedestal vrline.
Svi koji obavljaju neki prljavi posao da bi preživjeli, primjerice čistači kanalizacija ili grobari ne osjećaju nikakve odbojnosti prema onome što rade jer se s vremenom naviknu na sve gadosti s kojima se sreću kao na nešto normalno.
