Ništa nije postojalo, bilo javno ili osobno dobro; u vrtlogu se kovitlaju sudbine i ljudi i gradova. Što je čovjek? Brod što ga i najmanji potres i odbačaj lomi. Na nekim mjestima možemo nabasati na divlje zvijeri ili ljude koji su razorniji od zvjeri. A taj poredak ne možemo promijeniti, duše nam se moraju prilagoditi tom zakonu prirode. Zašto plakati zbog dijelova života? Cijeli je vrijedan suza.
Ništa žalosnije od starca koji osim starosti nema drugoga dokaza da je živio.
Nitko ne bilježi domaćinstva u dužničke knjige.
Nitko ne ljubi domovinu jer je velika, već što je njegova.
Nitko nemože dugo nositi masku.
Nitko nije slučajno mudar.
Obični ljudi misle kako je religija istinita, mudri je vide kao laž, a vladari je smatraju korisnom.
Oči ne vide kad srce želi da budu slijepe.
Od svih posjeda jedino je mudrost besmrtna.
Od zla nikada, nikada ne može biti dobra.
Ponekad nedjela uspjehe učini časnima.
Prijatelja nasamo kori, a javno hvali.
Prijatelje sreća stvara, a nesreća provjerava.
Priroda je zamislila da nam ne treba velika oprema kako bismo sretno živjeli; svatko od nas sposoban je sam stvarati svoju sreću. Izvanjske stvari nisu važne… Sve što je najbolje za čovjeka leži izvan moći drugog čovjeka.
Priroda nedaje vrlinu;postati čovjek je umijeće.
Raznovrsno čitanje zabavlja, a određeno koristi.
Razuzdan mladić griješi, a razuzdan starac luduje.
Smrt nas uništava ili oslobađa iz ljuske. Ako ona znači oslobođenje, čeka nas nešto bolje; blagoslov i prokletstvo bivaju dokinuti.
Sramotno je sretan život dati u zamjenu za zlato i srebro.
Sreća mnoge oslobađa kazne, straha nikog.
