Čovjek je već vidio neizmjerno mnoštvo svjetlosti, i to mu je nemoguće zaboraviti, on teži da ih u ljudskom smislu harmonizira.
Neki su nekada muze sazivali. A ja sam pomišljao, da bi se riječi samoj obratiti trebalo. Onoj što je svoja i čista treba da bude, što je i od nas samih viša, jer se očitovala.
Nijedan roman ili drama nije ništa ako nam ne pokazuje kako se mladi čovjek koji je počeo u mraku i neznanju, višestrukim iskustvom i iza toga i bolnim naporom kroz spiralu pročišćenja, dovija upoznavanju svojega etičkoga poziva, a naročito ideji najprije svojega ličnoga, a onda općega otkupljivanja.
Realnost je teško razlikovati od priča i snova.
Riječi su tajanstven oblik u koji pretvaramo sebe same, tajanstven kao što su tajanstveni svi oblici: oblik lista, oblik smrti, oblik sna.
Sudbina nam je dodijelila tu milost da smo se rodili i djelovali u vremenu koje nas je prevarilo.
Svi smo mi odgovorni.
