Ćilim se rujni pred njom podatno pruža rnsatkan od uvelih ruža. rnrnI tko je sretne, namah tražiti stane rnmahnito minule dane.
Hladne i plave od mjesečeve šutnjernzovu me sestre ceste;rnjoš ljepše je tijelo bijele vjerenicernpo kome prskarnhladni mjesečev sjaj.
I ja ih tako u lišću tražim i ištem rnpred žutim sveučilištem. rnrnPado sam i ja tu, da bješe milota, rnna ispitima života.
Izađi u noć. Pjevat će slavujirnu crnom grmlju. Žuborit će vrutak.rnNad glavom će ti bijela zvijezda sjati.rnI ako hoćeš, ti ćeš za trenutakrnvidjeti boga što te cestom prati.rn
Jesen u Zagreb posve tiho došeta rnu papučama bez peta. rnrnTek okom trepneš, a već su njeni puti rnzasuti lišćem što žuti.
Ne vjeruj noći, čovjeku, ni burirnšto kida greben tvoje volje. Gazirnna putu zmiju, guštera na stazi,rni budi kao putnik što se žurirndalekom stepom zelenoj oazi.
Noćas je mjesec kroz žitarni kroz rascvjetali voćnjakrndošao pod moj prozor.rnVeseo i mlad,rnmetalnim prstima kucarnpo staklu.
O Bezimena, mi ćemo se srestirnjedanput negdje na dalekoj cesti,rnbjegunci blijedni, beskućnici raja,rnbez praga rodnog i bez zavičaja.
Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu rns rukom u praznome džepu. rnrnJer negdje u suncu, teška, još neobrana rni moja se svija grana.
Starinska ura na ormaru spava.rnKazaljke njene već su rđom žute.rnUmorna lampa tiho ocrtavarnprostore uske, samotničke pute.
