Ja ne mogu natjerati svemir da me sluša.Ne mogu natjerati druge ljude da budu u skladu s mojim vlastitim hirovima i maštarijama.Čak ne mogu natjerati i svoje vlastito tijelo da me sluša.
Kad ambicija zavrsi,počinje sreća.
Ljubav je naša istinska sudbina.Mi ne nalazimo smisao života u nama samima-nalazimo je u drugima.
Mi nismo u miru s drugima,jer nismo u miru sa samim sobom,a mi nismo u miru sa samim sobom,jer mi nismo u miru s Bogom.
Mi posrćemo i padamo stalno,čak i kad smo najviše prosvjetljeni.No kada smo u istinskom duhovnom mraku,mi ni ne znamo da smo pali.
Mi smo toliko opsjednuti radom,da nam nije ostalo više vremena i mašte za postojanje.Kao rezultat toga ljudi su cijenjeni ne za ono što jesu več za ono što rade ili ono što imaju-za njihovu korisnost.
Mir zahtijeva najviše herojskog rada i najtežu žrtvu.To zahtijeva veće herojstvo od rata.Zahtijeva veću vjernost istini i monogo više savršenu čistoću savjesti.
Moramo napraviti izbor koji nam omogućuje da ispunimo najdublje kapacitete samima sobom.
Najmanje rada o učenju je učinjeno u učionici.
Početak ljubavi je da pustimo one koje volimo da budu ono što jesu,a ne da ih mi prilagođavamo kako bi odgovarali našem vlastitom imidžu.Inače volimo samo odraz nas samih koje nalazimo u njima.
Ponos nas čini umjetnima,a poniznost nas čini realnima.
Sama proturječja u mom životu su na neki način znakovi Božije milosti za mene.
Sreća nije stvar intezinteta nego ravnoteže,poretka,ritma i sklada.
Što čvršće stisnete,manje imate.
Što možemo dobiti ploveći na mjesec,ako ne možemo prijći ponor koji nas odvaja od nas samih?To putovanje je najvažnije od svih putovanja otkrića,i bez toga,sve ostalo je ne samo beskorisno,nego katastrofalno.
Svaki trenutak i svaki događaj čovjekova života na Zemlji zasadi nešto u njegovoj duši.
Umjetnost nam omogućuje da se nađemo i izgubimo u isto vrijeme.
Život je ili duhovan ili nije duhovan uopće.Nitko ne može služiti dvojici gospodara.Tvoj život je oblikovan do kraja života.Stvoreni ste na sliku onog što želite.
