Kasno, kasno i zaludu sve!
Kasno, kasno i zaludu sve!rn Tebe slijedi duh moj neviðeni,rn Pozdravlja te svaki uzdah moj.
Kiša pljušti strahovitim pljuskom,rn Ko da hoæe more prenaliti.
Ko ljupina orahova malarn drhæe brodiæ moj po bijesnih vali.
Koga ona, prije neg’ progutne,rn u èeljustih amo-tamo vrti.
Kojma spomen ushiæena plane,rn kad pomisli drago na svog draga.
Lijek je samo izgorjet u njo’zi,rnI ko pepeo s njome u grob past!
Mnogo putih veæ sam promišljao,rn Ne bi li se sjetio na danak,rn Kad iz moje slobode sam pao,rn Duh savezo u ljubovni sanak.
Moje misli bez slobode,rn Kano pèele usred zime
More kipi, ko u silnom jijedurn Kuhajuæi razdor strahoviti.
More stane kao zabliješteno,rn tmine odbjegnu, zemlja mi se ukaže.
Na prijestolu ja sjedim u glavi,rn Ti u prsih niže mene doli.
Ne znam nigdje mira za sebe,rn amo-tamo hodajuæi.
Nij’ se vid’lo prsta pred oèimarn Od zgusnutog naokolo mraka.
Ništa zato, ako i smrtno zvonorn Glas jedini moje bude slave,rn Ako u grob sve se sniži ono,rnŠto se diglo u misli gizdave.
Niti spavam, niti bdijem,rn Veæ onako èudno je meni.
Nuder, ljubo, da ti pripovijedim,rnŠto sam snivo u prošastnoj noæi:rn Na moru sam uzbunjenom bio,rn U brodiæu slabom bez pomoæi.
One zvijezde blage, čudotvorne ,rnto su, dušo, meni oči tvoje!
Ono more – to je svijet opasni,rn onaj brodiæ – to je žitje moje.
Ono more – to je svijet opasni; Onaj brodiæ – to je žitje moje; One zvijezde blage, èudotvorne – To su, dušo, meni oèi tvoje!
