Čovjek često puta pravi pogrešan izbor. Trka za novcem, za poslom, za dobitkom, za karijerom, ili položajem, za trenutnim užitkom ili korišću, tako je zarazila čovjeka da nam se čini da su vrednote srca i duha ostale po strani.
Gospodin se želi susresti sa svakim od nas. On dobro zna i vidi da smo često žedni jer smo tražili vodu po praznim, presušenim i zagađenim bunarima.
Isus je došao donijeti život, život u punini. On jedini nudi odgovor na čovjekov životni smisao, u svjetlu života, smrti i uskrsnuća svoga.
Isus razotkriva razlog podijeljenosti i tjeskobe u čovjeku. To dolazi iz stalne u nama prisutne napasti da se oslonimo na nešto ovozemaljsko, krhko i prolazno više nego na Boga. Odatle naša tragedija, odatle naše razočaranje, bespomoćnost i strahovanje.
Krštenje i vjera jesu dva dara intimno međusobno povezana: onaj koji vjeruje može biti kršten, a krštenjem se opet ulijeva vjera.
Ne zaboravimo da je grijeh ono što nas sprječava kako bi činili dobro, bili zadovoljni i u miru. Isus je rekao da je rob grijeha onaj koji čini grijeh.
Ne zaboravimo da nas je Bog iz ljubavi stvorio za sebe… On se brine za nas i žarko želi da budemo sretni i blaženi.
Opasno je čitati literaturu o reinkarnaciji=ponovnom rađanju, pratiti horoskope, baviti se jogom, čitati newage literaturu. Čuvajmo se magije, okultizma i raznih sekti.
Ova razmatranja nad kušnjama kojima je bio izložen Isus, a i mi zajedno s njim, pokazuju nam da se u dvije tisuće godina ništa bitno nije promijenilo. I napasnik, a i njegova taktika napastovanja, su ostali isti.
Sve se rijeđe čovjek zamisli, zastane i pomoli se. Sve se manje ima vremena za prijateljstvo, za pohod bolesnom, za ljubav.
