A on to još ne razabire. I to su sve skupa bolesti demokratizacije
Bitna je sposobnost našeg čovjeka da povezuje uzroke sa posljedicama, da zna da je odluka ko će biti predsjednik općine u njegovim rukama.
Činjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje žrtve, nego i spoljne svjedoke, posmatrače.
Kriminalci, lopovi i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i zločina, pa ga time lakše i brže osjete i prepoznaju.
Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog rata je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra.
Takođe, danas mi svi znamo da je BiH podjeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje
Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra.
A jedna je stvar, sine moj, zbog toga vrlo 'zafrkana': da nas je neko, u ono doba, hiljadu puta zapitao: 'Hoćete li baš tim, književnim, poslom da se bavite?' - mi bismo mu sto hiljada puta rekli: 'Da, mi hoćemo da pišemo!' A da smo - daj il ne daj, Bože - znali kako se preskupo, vlastitom kožom, u vlastitome životu, skupo i preskupo, svako slovo plaća, da nijedna rečenica, a kamoli knjiga, ne može biti sastavljena ni skrojena dok se krvavim životom ne plati, da li bismo na to pitanje drukčije odgovorili? Ti, znam te, Dario, ne bi! Nego bi reko. 'Neka košta šta košta!
Bogami... izvodiš to ko kakav vrhunski... barmen! Koji ti je omjer... vino - kisela
Bosna nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec raširenim nepoznavanjem mržnje.
Čovijek može opsovati šefa države a na glasanje će izaći, pa kazati - neka.
Čovjek nije u stanju povezati elementarne činjenice. Na primjer, ako su ulice pune rupa, kakve su bile prije dvije godine, da to ima veze s nekom institucijom, da je u toj instituciji postavljen čovjek iz pobjedničke stranke...
Da mi je sada 15 do 20 godina, vjerujem da bih repovao, ali sa poezijom
I dok, tako, zgrčen, pod borom ležiš,rnod mrtve zvijeri razlikuje ternjedino dlanovi tvoje majke, vlažni.
Imati nekog ko se pita gdje ste ako se noću niste vratili kući vrlo je stara ljudska potreba
Istina, dobro brojčano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opasnost.
Kako to da vi, koji ste ti, meni, koji sam vi, kažete ti, kad ja, koji sam vi, vama, koji ste ti - kažem vi!
Koja li je, Bože,rnpustoš u duširnonog što se davnornrastao s nadom...
Krajem 1991. godine a s početkom 1992. godine svako od nas je morao znati da će u Bosni biti rata, ali je vjerovao da neće!
