I najzad, završivši pjesmu i padajući na zemlju, cvrčak još posljednji put ugleda u svom srcu svoje voljeno izgubljeno sunce i blažen potonu u naručje bijele smrti.rnrn
Imadoh dvore èarobnice vile,rn dimom ih zavi tuðinska granata,rn a mog Palèiæa, ni pedalj visoka,rn strijeljali su iz automata.rn
Ispriča ću priču vama, rnrno bosanskim planinama,rnrno Krajini, gnijezdu buna,rnrnkuda protiče brza Una.rnrnrn
Jesi li me spazila il nisi,rn zbunjenoga seoskoga ðaka,rn svjetlokosog i oèiju plavih,rn u oklopu novih opanaka,rn kako zija u izloge skupe?rn Mala moja iz Bosanske Krupe
Kad na jesen iz hasana krenem,rn nasred une vodenica stararn podsjeti me na brujanje vrijednorn seoskoga mlina potočara.rn Tu ostaše moji dani plavirn ispod vrbe, u prohladnoj travi.rnrn
Kroz Bosnu traži rudišta stara,rn Pod zemljom brdo gvozdeno buši,rn Uz vreli izvor obojke suši.
Lupeži-vuci što djetinjstvo kradurn oteli su nam i puške od zova,rn reflektor njihov opusti u noæirn stoljetnu šumu Æose i divova …rn
Lutat ćeš dugo svijetom bijelim, sa viteškim žarom,rn No jednoga dana korakom neveselim, vratit ćeš se domu starom,rn Sjetit ćeš se jednom svega i prosuzit ćeš znam,rn Kao brod bez stijega, lutat ćeš vječno sam!rnrnrn
Na kraju – gledaj – rijeka se vije,rn Matica brza sredinom bije…rnpospana Sava.
Na noge brzo, znanci iz djetinjstva,rn neæete biti priviðenja blijeda,rn osloboðeni i vjeèito mladi,rn punit èete — do prvoga reda!…
Na noge brzo, znanci iz djetinjstva,rn neæete biti priviðenja blijeda,rn osloboðeni i vjeèito mladi,rn punite èete — do prvoga reda!…
Naišla si kao lak oblaèak,rn tvoj me pogled za tren obeznani,rn zaboravih ime i oèinstvo,rn kako mi se zovu ukuæani.rn Iznevjerih poput sablje tupe.rn Mala moja iz Bosanske Krupe!rn
Ne, ne strahuj, mili, na te se ne ljutim,rn ti si mi i danas i poznat i mio,rn znam kud si prošao i zašto si, slutim,rn nekadašnji topli šapat izgubio.rnŽubor tvojih rijeèi guši nijema tuga:rn Gdje li su ti pala tristo i tri druga?rn
Odoh kroz noæ punu kreketanjarn (žabe su me pratile u horu!)rn i na zidu, blizu kuæe njene,rn zapiso sam Branko voli Zoru…rnI danas me uvijek boli duša,rn kad se gdjegod javi kreketuša.
Po šumi širom bez staze, puta, Ježurka Ježić povazdan luta, lovom se bavi obnoč i obdan s trista kopalja naoruža! I vuk i lija pa čak i ovca poznaju Ježa slavnoga lovca!rnrn
Pod tom smirenom razlivenom vodom ćutalo je njegovo djetinjstvo sa svim svojim tajnama, nestašlucima i neponovljivim čarima. Ćutalo je u dobro čuvanoj rodnoj kolijevci zavičaja, kroz koji više neće mesti glasne oluje, rušilački vjetrovi, niti će ga prekrajati i mijenjati ravnodušni starci. Potopljen kao i svaka prošlost, zavičaj će živjeti svojim životom nijeme sjenke i za vedra, sunčana dana, on će se vjerovatno čak i nazirati u bistroj, mirnoj vodi jezera…rnrn
Potok tvrdog zrnja u kom život drijemarn vrelim srcem zgrijan, s mog je pljušto dlana,rn pšenicu-djevojku gledaj širom Srijema,rn u njoj trepti moja duša raspjevana.rn Ne tuguj mi, mili, cvjeta zemlja za te,rn mlado šiblje buja poslije granate.rn
Pozlatiæe jutro tvrde ratne bore,rn oživjeæe trešnje u rumenoj pjeni,rn mladosti æe naše pod suncem da gore,rn sreæniji neg prije, ti æeš doæi meni.rn I tvoje æe usne, kao zaèarane,rnžuboriti rijeèi dosad neslušane.
Proljeæe danas ide pod barjakom,rn stižemo, znojni, pod zidove gole,rn surovi borci što djetinjstvo traže,rn suzno i samo kraj srušene škole.rn
Proljeæe novo, zapoèeta bajko,rnšto nam se javljaš iz pupoljka sneno,rn svrstavam, evo, u tvoje kolonern djetinjstvo moje, tobom oživljeno.
