..ja sam se poput travke otimao olujama, savijao se i uspravljao pod ovim nebom bosanskim, u kome se oblaci žešće sudaraju nego drugdje, u kome i munje drugačije sijevaju i gromovi drugačije grme.
Jedino bez čega čovjek ne može je voda i nimet. Vode ima! Nafaku je svakome dao Bog!
Moj dobitak je moja spoznaja da sam dijelio. Takvo zadovoljstvo je moje umiranje.
Otac će preseliti na onaj svijet, a ostaće njegov glas: Sinko, najbolja je navika - nenavika!
Za starost postoji samo jedan melem ... Smrt!
