Ako si moj čovjek,ti moj si čovjek do kraja.Ako si moj čovjek,idemo od pakla do raja.
Bjeda i sirotinja,svatko svakome otima,jer čovjek je životinja.rn
Brišem suzu s obraza,sam u sjenci smrti,čak i kada se krug odvoza,,sječanje se vrti.
Čak i ako nema nikog da te čuje,znaš da uvek Beograd tu je.
Eto,tek tako prijatelju,ne bi ti se svidjelo,a nitko ništa čuo,nitko ništa nije vidio.
Greške sam pravio,bilo bi glupo da se kajem.Bože sve od sebe dajem,sastavit ću kraj sa krajem.
I mrzim sebe što ti ovo sada govorim,ali jače je od mene,pa sam morao da se otvorim.
I nema straha,nema predaje bez otpora,ne mogu bez bližnjih,oni su mi potpora.rn
I to me plaši,to je čudno.Ja te jedva znam,ali uspjela si da me osvojiš za jedan dan.
Igra je izdajica,planovi ti brzo propadnu,danas kule i gradovi,sutra uspijehi i porazi.
Ja ovdije guram, brate gurat ću do kraja,otvori mi kad budem zakucao na vrata Raja.
Ja sam posljedni pripadnik izumiruće vrste,slušam kako ljudi upiru u mene prste.
Jer imas dečka,ja hoću tebe za sebe.Pa činjenica da te nemam mi je teška.
Kako bi bilo da si tu,da smo ponovo zajedno,samo da te život nije tako surovo zeznuo.
Kažu da život ide dalje,da brzo istječe nam vrijeme,meni kao da je svejedno,kad nisi ovdije pored mene.
Koji put vas već opominjem.Bili smo i kraljevi i kraljice,sad robovi i robinje.
Moj način da ti ovo kažem je pjesma,čini mi se da je situacija kompleksna.
Moraš da shvatiš,ti i ja,nismo mi,pronaći ćemo mir kada se pomirimo s tim.
Možda ću pisati još pjesama kao pisma,da sjećanja na tebe,ostanu mi ista.
Na pogriješnom si mjestu,ako ovde ljubav tražiš.
