Govorio sam: Bit ću tvoj vid i tvoj sluhrnAli ti postade moje sljepilo i moja gluhostrnGovorio sam: Budi Kraljica moga srca!rnAli ti postade kraljica zemlje u kojoj ću zakopati svoje srce
Kod žena vam je to tako; kad ženu ništa ne boli, onda će reći da je boli glava.
Mir, žuđeni mir samo njega nedostaje ljudima. Ako je u srcu gorčina, čovjek se ne može ćutjeti mirnim.
Muškarci tako razmišljaju: 'Imamo pravo na svaku ženu.' Živim i znam da je tako. Kad bi za to ubijali muškarce u Bosni, ni jedan ne bi ostao.
Od krvi je interes jači.
Šta sam ja... bez domovine? Čovjek bez domovine je mrtav čovjek. Tek sad znam šta je zavičaj. Šta znači biti pored domovine, a ne moći se u nju vratiti? Sad mi je jasna misao na progonstvo osuđivanih rimskih pisaca koji su pisali i govorili da je progonstvo iz domovine najteža kazna živu čovjeku. Jer... šta je čovjek bez domovine... i bez jezika svoje domovine? Ovo što i ja... Mrtav čovjek kojem je ostao samo taj dio svijesti kojim jedino tu istinu može izreći.
Što nije izgovoreno, nije ni postojalo. A što je rukom zapisano - može lahko oružjem postati protiv glave samoga zapisivača... Crnu stranu svijeta, zasigurno, ne treba dodatno crniti.
