Istina je, druže voleo sam nju, a sada je nemamrnnemam ni u snu.
Istina se može pronaæi onda kada je ljudima dozvoljeno da tragaju za njom.
Iz beznadne borbe protiv determiniranosti nikle su sve iluzije čovjekove, svi virovi i vrtlozi njegove misli zatočene među uskim stijenkama stvarnosti. Sve slijepe nade što mu napućuju srce.
Iz mene niti glas, a vrištim u sebi. Sve što volim s tobom ide.
Iz naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti... A more ume nemilosrdno da se primiri... Kadkad me, eto oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog... rnAli delići Onog Talasa zapali su u skoro svaku božju pukotinu Ove Stare Stene... rnI, ma šta se desi... rnU meni će zauvek ostati ona so...
Izbjegavaj nasladu koja rađa tugom.
Izdat će te samo oni koje voliš i kojima vjeruješ jer drugi ne mogu.
Izmislili su hiljadu načina da vrijeme prođe, a ni jedan jedini da se zaustavi... Što se mene tiče, više i ne moraju da rade na tome. Ovo baš i nisu neka vremena za zaustavljanje.
Izrazi svoju bol riječju! Bol koja ne progovori, guši srce dok ne pukne.
Ja bih da te budim,a budi te netko drugi.rnrn
Ja dišem ali ne kuca srcernsve umrlo je poslije nas.
Ja donosim ti svoje snove,ja donosim ti svoje sve,rnod Boga jedini strah,za tebe posljednji dah,rnjer uvijek volio sam te.rn
Ja iskreno mislim da je bolje da se neuspjeh u nečemu što volite, nego da se uspjeh u nečemu što mrze.rn
Ja još pamtim sve trenutke kad te imah pored sebe, možda zaboravim brzornmožda umreću zbog tebe.
Ja moram sjeme duše,rnOtrovnom bolu dati,rnJer nikad tijelo moje,rnZa bolje neće znati.rnBolje da imam sebe,rnSopstvene jade svoje,rnNek budem rasadnik bola,rnOtrovne duše svoje.
Ja nisam lutka da pokrečeš me, bejbernda sa mnom kako hoces igraš se, nikad višernmalo me lomiš onda maziš me, bejberndanas sam samo tvoja i nisam više svojarnne mogu biti bolja, a sutra ne znaš me.rn
Ja odavno ništa nemam, nisam ono što sam bio,imam ovaj bijedan životrnnjega bih ti poklonio.
Ja posle tebe nemam život rni nemam gdje da tražim spas.
Ja preko tebe prijeæi æu, da sam tiha pazit æu. Da te u sebi ne probudim.rn
Ja sad plačem, Boga molim,da je vratim, jer je volim sve ću dati samo da ne budem sam.