Znate li, na primjer, kakav je užitak izvesti se u proljeæe prije zore? Izlazite na uzlazne stepenice... Na zagasitosivu nebu gdjegdje trepere zvijezde; vlažan povjetarac ponekad naleti kao lagan val; èujete suzdržan, nejasan šapat noæi; drveæe slabo šumi, obavijeno sjenama.
Zove nas , zove ludilo.
Žrtva koju podnosite urnkratkoračnom smislu,jeste...
[Njezin] najveći strah, koji je bio tako veliki i tako crn da je fobijskih razmjera, bila je da će se ljudi smijati njezinim osjećajima.
“Djevojka se svlada, stisne usne i zapovijedi svome siromašnom srcu da ne kuca tako jako, da se umiri i šuti kao što mora i ona šutjeti, kao što mora pritajiti osjećaje i bol.”
