Istina je da volimo život, ali ne zato jer smo na njega navikli, već zato jer smo se navikli na ljubav.
Istina je ljudskog života sigurna kao gravitacija: da bismo živjeli potpuno, moramo naučiti koristiti stvari i voljeti ljude.... ne voljeti stvari i koristiti ljude.
Istina je, druže voleo sam nju, a sada je nemamrnnemam ni u snu.
Istina je, druže, istina je sve,rnnoćima ne spavam otkad nema nje. Otišli su sa njomrnlepi sni ostali su košmari.
Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušat ću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti što god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrziti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mržnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje."
Istinoljubivost je darovana milost i krepost.
Istinski volimo samo one koje volimo čak i u njihovoj nemoći i njihovoj bijedi. Čuvati, opraštati, tješiti, to je sva umjetnost ljubavi.
Istinu mi kažite zbog moje voljene.
Istok zapad sjever jug za mene pustinja otkad meni nema tvoga slatkog koljena.
Iz jednog pogleda, ja doznajem sve,rnzbog jednog dodira i to ubija me.rnLjubav se rodila i odvela ternu neke tuđe i nemirne,rnal' sretnije ruke.rn
Iz naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti... A more ume nemilosrdno da se primiri... Kadkad me, eto oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog... rnAli delići Onog Talasa zapali su u skoro svaku božju pukotinu Ove Stare Stene... rnI, ma šta se desi... rnU meni će zauvek ostati ona so...
Iz tvog oka sunce sine da se grije srce moje.
Izdala si ljubav, izdala si snove.
Izdaleka, izdaleka još te čuva ljubav nekarnizdaleka, izdaleka ljubim te u mislimarnprije buđenja i prije sna
Izgled ne bi trebao definirati nikoga.Ni mene.Ljubav treba biti u srži onoga što vam je činiti.
Izgubila sam sav svoj svijet,ali i dalje pitam se šta je svrha ljubavi kad nema te?rn
Izgubiti ljubav je teško,rnizgubiti zbog izdaje je teže,rnslomljeno povjerenje i slomljena srca.
Između dva pijanstva mi je postalo jasno, da se ne mogu vratit i da je prekasno i da sam zauvijek izgubio tebe.
Između dva zla odaberite ono koje još niste kušali.
