Sreća nije u događajima. Ona ovisi o plimama i osekama uma.
Sretoh je prelijepu u polusnu,rnu nadi izgubljen,
Šta ću kad me takvog napravio tatarnOd malena ja i pamet slažemo se slabo.
Sta se sjaji u šeher-Saraj'vurnili svijetli iza gore suncernili toke mladog Sarajlijernili djeve bosčaluke vezu.
Šta to radirnpripijena za dno mora,rnškoljka plava?rnrn- Spava.rnrn
Stalno nasipaš, imaš potrebu da mi svojurnpriču ispričaš došao si pred zid kako nije rnte stid lomiti me dok sam tako ranjiva.rn
Što je lijep i sunèan danrnem što mi je danas rodjendanrnja se tako dobro osjeæam.rn
Što je to u nama da se moramo pretvarati da smo netko drugi...moramo pustiti da budemo ono što jesmo.
Što manje ženu volimo, to joj se više sviđamo.
Što mi nisi rekao kad je pošlo krivo?rnZnaš da bi učinila, za tebe sve živo.rnŠto mi nisi pružio jednu pravu šansu?rnPrije nego krenuo si s njom u malu romancu.rn
Što objesiti na zidove svog uma?
Stotinu sam puta pomislio: New York je katastrofa ... to je prelijepa katastrofa.
Stvar ljepote je radost zauvijek: rnNjegove ljepote raste, ona nikada neće rnpasti u ništavilo rn
Stvarna i sigurna sreća mnogo je više dar misli i srca nego dar vanjskog svijeta.
Sunca nikad ne vidjela tirnljepotu ti vjetar odniornpa zar moram noćas umrijetirnda bih tebe ja prebolio.
Suza je znak ljubavi što iz oka pade.
Sva je ljepota stvorenja, kad se usporedi s neizmjernom Božjom ljepotom, krajnja rugoba.
Sva moja pjesma je od bolarna ta je pjesma život mojrni ove ćaše oko stolarndrugovi moji dajte njoj...rn
Svaka stvar u nejasnome svjetlu je lijepa.
Svaki covjek nesto voli hvala dragom Bogu. A ja volim lijepe zenerni bez njih ne mogu.