Ja sam historičar u vlastitom umu.
Ja sam napravila mnogo grešaka, zaljubljivanja, i pokajala se zarnvećinu njih, ali ne i za onu jednu.
Ja sam s' tobom bez tebe.
Ja samo želim služiti ljudima. Znam da to zvuči kao jednostavni kliše.
Ja se ne odričem ni živih ni mrtvih.
Ja se trujem cigaretama i ne mislim na gladrnJer noćas opet mislim ja na nju.
Ja u tebi vidjeo sam anđjela,rna ti si me tako brzo prodalarnčak i sada dođjem ti pred vratimarnne znam ni sam,da li si krivarnili je takva naša sudbina.
Jako mi je drago da je sve riješeno. Sam htio ostati u klubu i oni su me htjeli previše, nikada nije bilo problema. Bilo je samo nekoliko malih stvari izdvojiti.
Jasna je dobit žrtvovati užitak kako bi se izbjegla bol.
Jauk se čuje bez obzira tučeš li ili tebe tuku.
Jedini način da ću biti uhvaćena bez šminke, kad bi moj radio pao u kadu dok se budem kupala i udarila me struja, a bila sam bez šminke kod kuće. Nadam se da će moj muž nabaciti malo ruža na mene prije nego što me odvedu u mrtvačnicu.
Jedini problem našeg života je strah od ljubavi i davanja sebe. Kroz cijeli život treba ljubiti i biti ljubljen bez straha da će ljubav uzeti nešto tvoga.
Jedna smrt je tragedija; smrt miliona je statistika.
Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.
Jer ti ne vidišrnrane koje nanosišrns' tobom bez tebernjače zabole.rn
Jer, ma koliko to čudno zvučalo, ljubav se uvijek može usporediti s mačem s dvije oštrice. Prva oštrica, udaljenija, poput Ekskalibura prividno budi najčistija osjećanja, preplavljujući tijelo nekom začaranom energijom, blagotvornom, snažnom, okrepljujućom. Ona je ta koja naše ciljeve načini ostvarljivim. Drugu oštricu ne vidimo. Ona jeste bliža, samo, od uprtih pogleda ka prvoj, mi se ne osvrćemo. Vidici su nam suženi, tupi, nerijetko, poneseni zaslijepljenošću, ne upotrebljavamo svijest, zdrav razum, pa tako nesvjesni sami sebi nabijamo vrh oštrice u srce. Nakon toga, postajemo slabi, krhki, ranjivi... Tu ranjivost, taj neuspjeh, ispoljavamo pogrešno. Kroz ljutnju, bijes. Trudimo se da prikrijemo stvarno stanje, sve više upadajući u vrtlog izgubljenosti, jer nas rđa i neljubavna hladnoća oštrice sve više prlja, ipak lijek postoji, ali se pametni lijeće. Oni drugi nastavljajući s povrjeđivanjem, ne primjećuju kako lijek postoji u isto tako naoštrenom maču. Samo treba usmjeriti pažnju na prvu oštricu. Tu se zapravo krije eliksir izlječenja, ne u oštrici, već u iskustvu. Svakom se dogodi.
Jos jedan poraz u nizurnTebe sam izgubiornA još me prevare grizurnKoje sam oprostiornBože, što mi radirnŠto mi radi to,rnNisam to zaslužio.
Još uvijek nismo srušili most koji nas povezuje sa katastrofalnom prošlosti, još uvijek je moguć pad unazad. Balkan je još uvek pun razornih potencijala.
Kad god čovjek počini zločin, Bog pronađe svjedoka ... Svaki skriveni zločin ima svog izvjestitelja.rn
Kad jedan čovjek čini zlo, tisuće ljudi pati.
