Hrvatska je bila bliuzu ulaska u finale.
I bio bih ko ti, al ja ne znam kako treba lagati i kako se od sebe sakriti kad sve je moje tvoje od kad znam te.
I da sam mjesto srcarnHladan kamen poklanjao ljudima.
I ja sam samo čovjek,ako me povrijediš boli!
I ja ti zavidim na tome kakva sirnI ja ti zavidim na tom.
I još jednom reći ću vam,što shvatio sam,još jednom mrziti ćete me,koga briga,navikao sam,oni što trebaju znati uvijek će znati tko sam,ti slobodno živi svoj život,samo se mani moga!
I mada želim,rnJa ne znam pravi način,rnDa ti kažem žao mi je sad.
I ne moš me viditrnNe želiš me čutrnKad se zapetljam u priču da se ne znam izvuć.
I nema žalosti za dobrom kojega je netko lišen dok ga još nije okusio, nego za onim na što se netko navikne pa mu se oduzme.
I netko krv mi na slamku pije, netko tko nikad volio nije.
I nikog ne muči pitanje smiješnorndok se rastajemo u idilirnkako ćemo samo ostati neštornšto nikada nismo ni bili.
I s kim je moja draga noćas zaspalarnI s kim je sada naga kao sa mnom nekada?
I sad, kad je sve gotovo, više se nema što za reæi. rn
I sada znam da te gubim, jer neko vrijme slutim. Da me ne voliš,ti me ne voliš.rnI ko da èekam da mi kažeš to, kako odlaziš jer me ne voliš.rn
I što se penjem više, daljernove grane sve su tanje poda mnomrni čak po cijenu ako padnemrnstić ću tamo kad mi nebo bude dom.rn
I svaka kap moga sjećanjarnBoli me do ludilarnKad te spomenem.
I sve dok previše gledaš druge trkače, manje ćeš gledati ka cilju za kojim trčiš.Imaš uvijek svoju traku.
I sve lijepo sa njom nestaje.rnKo svijeca gasim se, zivot prestaje.
I sve na svoje mjesto stavljamrnTebe bez mene, zar je ikad bilo i drugačije?
I to je ta kap koja prelijeva èasu, plaèem kao slap dok naginjem flašu.