Idem u Pariz, idem u London, idem u Rim i uvijek govorim da ne postoji mjesto poput New Yorka. To je najuzbudljiviji grad na svijetu. To je jednostavno tako.
Igrao sam igru srećernuvijek mimo tvoga srcarnviše nitko vratit nećernsreću tu.rn
Il samo čini mi se darnNoćas ideš zauvijekrnU neki drugi svijetrnU kojem nisam ja.rn
Ima i kod najzaljubljenije žene jedno mijesto u duši koje se želi osvetiti onome koga je voljela : jedna mraèna klica nevjere i zlobe, koju ni samoj sebi ne bi znala priznati.
Ima jedan zakonrnnemoj reæi svakom.
Ima li nade za nas dvoje, ako ima ljubi me.
Ima nešto gore od tuge,teže od kamenarnto je noć kad nisi tu,to je noć kad tebe nema.
Ima netko čije oči još znam,netko tko sam ide u noć,sječanja pun netko drag.rn
Imala je crna oka dvarnljubila me sedam godinarnbila mi je toplo ljetornbila mi je nešto svetornzato sada ludujem za njom.rn
Imam dupli prijelom srcarnotvorene žive ranerngazila si ko po blaturnljubav moju sve te dane.
Imam ja drugove, dobre i odanernda me vade iz nevolje.
Imao sam stotinu djevojaka i one su imale mene. Dao sam im moju ljubav i zato je više nemam.
Imao sam ženu jarnbila mi je najboljarna ja njoj i nisam bašrnšto se moglo, prošli smorns puno truda zajedno.rn
Imao sam život ja s puno dobrih prilikarns puno loših odlukarnstisni zube, ne daj sernbudi muško, nosi sve.rn
Imao sam, ljubio sam oci njene najdraze. Imao sam, ljubio sam usne njene, usne najsladje.rn
Imate jednu divnu scenu u filmu Casablanca, u kojoj Humphrey Bogard kaže Ingrid Bergman, kada shvati da ona voli drugog čvojeka: Nama ostaje naš Pariz. Dakle, njemu ostaje ono vrijeme u kojem je bio sretan, a on je istovremeno i sretan što je ona sada sretna, bez obzira što je s drugim. To je prava ljubav.rn
Ista rijeka, plava kluparnprolječe je, moja ljubavirnmi večeras nismo skuparnne znamrns kim si sada ti.
Iste rijeèi, ista molitva. Hvala ti i samo ne daj da te ne ljubi, da te ne grli, da te ne gleda kao ja.
Istina je da je moj ljubavni život buran.
Italija se promijenila - ali Rim je Rim.
