Prati me doma rnmoj prijatelj misec rnod sponde do sponde rnon ide ka 'i ja rnkroz kalete tišne rnstiže nas zora rngleda nas vake rni prštala smija cakle se oči.
Pravo umjetničko djelo nije ni sjenka istinske božanske savršenosti.
Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći.
Prema mom mišljenju, nema tog čovjeka koji bi mogao ishoditi potpuno oslobođenje.rn
Prevelika sloboda nalikuje veliku vjetru koji, kada se rasplamsa, sve tjera pred sobom i uništava plod drveća.rn
Prihvaćati Božju volju, vršiti Božju volju, ljubiti Božju volju. Koji put želiš izabrati?
Pročitao sam knjigu o Jobu sinoć, ja ne mislim da je Bog izlazi dobro u njemu.
Protuslovlje je vjerovati u Boga i biti pesimist.
Prve pjesme koje sam napisala su bile privlačne, ali predmet je bio Bog.
Prvo buđenje naroda - rase preko heroja, bogova i pjesnika vječni je vrhunac.
Puno ljudi imaju mnogo gore nego što oni čine.
Radujem se smrti s velikim očekivanjem, na susretu s Bogom licem u lice.
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
Raj nije gore,već u srcu čovjeka.
raljevstvo nebesko nije mjesto, ali je stanje uma.
Rase i narodi su Božje tvorevine.
Ratovi su nas izmorili, a toliki nam sinovi izginuli i ginu; boleštine haraju; džehalet zavladao; pravda se zatrla, a siromaštvo pritislo pa bune i hajdučija niču, dok nasilje, rušvet i opačine cvjetaju. A oni, koji bi trebali da prednjače i pravdu kroje i dijele, počevši od carskih ljudi i ajana pa do uleme, govore i rade naopako, misleći samo na sebe i tegleći svaki na svoju stranu. Čitava se Bosna u ranu pretvorila! Šta se ovo radi i šta će biti od nas, zaboga!
Razni su načini kako Duh Sveti dušu čisti. Jednom je to bolest, drugi puta nutarnja tjeskoba. Jednom neuspjesi, drugi puta nutarnje krize i nemiri. (…) Sigurno zato i jedino zato da nas iskleše, da nas očisti, da nas formira u skupocjene umjetnine svoje.
Reci mi,Bože,jesam li kamen ili sam plamen.Jesam li suza ili sam rijeka ili sam možda oaza neka?Jesam li blato,trn ili ruža što miris pruža?Jesam li,Bože,stablo suho,jesam li biće ili sam drvo?Reci mi,Bože,kuda ću poći?Ovdje su tamne i duge noći.Jesam li suza,ponor ili rijeka?Ne,ja sam biće koje Te čeka...
